Biskup Meier o “Sinodalnom putu”

Nakon što je treća opća skupština “Sinodalnoga puta” koji se događa u crkvi u Njemačkoj, većinom glasova zatražila radikalne promjene u strukturi i učenju Crkve, svoju izjavu za javnost je dao biskup Augsburga Bertrham Meier. Prijevod te izjave možete pročitati u nastavku, orginal na njemačkom ima na biskupijskim stranicama.

Prvi dan nakon imenovanja za biskupa u Augsburgu, moja je prva dužnost bila otići u Frankfurt kako bih sudjelovao na Sinodalnom putu. To je bilo krajem siječnja 2020. godine.

Tada sam sinodalni put nazvao “duhovnim eksperimentom” – kao u kabinetu kemije, tako i u duhovnom laboratoriju: Može biti iznenađujućih novih rješenja, ali i opasnih eksplozija.
Nakon dvije godine intenzivnog, ponekad teškoga puta, iskustvo treće opće skupštine pokazalo je da projekt Sinodalnog puta definitivno nosi rizike. Iako je atmosfera bila prijateljska i uglavnom puna poštovanja, ipak sam osjećao da se različiti crkveni svjetovi sudaraju na tom skupu.


Dok jedni žele što brže i temeljnije preobraziti crkveni sustav, drugi više ističu duhovno-pastoralni aspekt obnove: Kako da Crkva, koja se duboko uplela u afere zlostavljanja, može na takav način vratiti povjerenje vjernika? Kako da radosna vijest, evanđelje, zapravo ponovno dopire do srca ljudi?


Jasno je da se moraju uključiti i strukturne promjene. Ali, važno mi je napraviti jasnu razliku, posebno kad je riječ o vjeri i moralu: Što je srž, a što ljuska kršćanskog postojanja? Koja je nedodirljiva osnova koju ne smijemo poljuljati? Gdje se mora i smije dalje razvijati učenje kako bi se Isusov duh uzeo u obzir?


Želio bih više jasnoga razlikovanja u rezolucijama i glasovima. Odgovorna odluka proizlazi samo iz dobrog razlučivanja. Kao biskup, vidim se u dvostrukoj dužnosti:

  1. Dovesti vjernike, dapače što više ljudi, u biskupiji koja mi je povjerena u dodir s Isusom;

2. Istovremeno ostati u mreži univerzalne Crkve i povezati se s njom kako bi ova globalna mreža postala još jača.


Papa u Rimu, koji me je imenovao biskupom, za mene je važna referentna točka. Sretan sam i ponosan što sam dugi niz godina mogao iskusiti i učiti o ovoj univerzalnoj crkvi. Čak i sada, kao biskup odgovoran za univerzalnu Crkvu u Njemačkoj biskupskoj konferenciji, vidim zadaću podsjetiti nas na katoličku širinu: Ne zaboravimo opću Crkvu! Uzmimo ozbiljno i ekumenske čimbenike i osjetljivosti, posebice u odnosu na istočne Crkve!


Gledano na ovaj način, prilično sam skeptičan oko pravovremenosti provedbe smjernica koje su se pojavile na Sinodalnom putu. Zajednički dogovor o sljedećim koracima i angažman Svete Stolice zahtijevat će vremena, snage i živaca za traženje i provedbu sporazumnih rješenja.


Unatoč visokoj razini slaganja s tekstovima koji su do sada razrađeni, pitam se: Je li se možda fokus našeg rada pomaknuo? Vjera se ponekad čini manje dar i zahtjev koji primamo, a više zadatak koji rješavamo promjenom dotadašnjeg sadržaja i relativiziranjem autoriteta, odnosno njihovim transformiranjem.


I dalje se nadam da Sinodalni put ne namjerava iznova utemeljivati Crkvu, nego da promiče duhovno obnovljenu crkvu kako bi nam ljudi ponovno povjerovali i vjerovali.

Vjerodostojnost i pravovjernost su jednako važni.

Augsburg, 7. 2. 2022.