Da bi istinski slavili Uskrs, potrebna je velika hrabrost.
Kada su žene došle naknadno pripraviti Kristovo tijelo za ukop, evanđelje Vazmenog bdijenja pripovijeda da im je anđeo kazao: Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Kada su žene te riječi prenijele učenicima, oni nisu povjerovali, jer su im se te riječi „pričinile kao tlapnja“. Nisu se usudili vjerovati da je to moguće, nisu mogli odmah nadići svoje kategorije iskustva i razmišljanja. Mi „znamo“ da je smrt jača od svakoga života i da u grobu nema života.
Ako želimo slaviti Uskrs, moramo biti spremni prihvatiti više od onoga što već „znamo“.
Tako je od samoga početka. Svi drugi grobovi privlače pozornost zbog ljudi koji u njima počivaju. Jedino se Kristov grob razlikuje. Nije poznat po tome tko u njemu jest, nego zbog toga što pokopani nije u njemu!
Potrebna je izuzetna hrabrost povjerovati da ne treba gubiti nadu ni u najtežim trenucima života. I onda kad mislimo da je sve gotovo, da više nema nikakve nade, Bog i tada ima što reći. On uvijek ima zadnju riječ. Ono što je već mrtvo oživljava na novi život i preobražava ga. Najčešća je poruka Uskrsloga: „Ne bojte se“ i „Mir vama“.
Ne bojte se ni onda kad se čini da je sve izgubljeno. Onaj tko je jači od smrti, onaj koji obasjava tminu groba, može kroz svete sakramente koje nam je ostavio, kroz svetu ispovijed i svetu pričest, obasjati tamu moga srca, moga života, moga grijeha.
No, da bi se to dogodilo, da bi uskrsno svjetlo obasjalo moj pogled, ja moram imati hrabrosti povjerovati onim riječima: Uskrsno je! Smrt je pobijeđena.
Moram imati hrabrosti prihvatiti da to nije tlapnja, nego najvažnija rečenica koja je izgovorena od postanka svijeta do danas.
Mir vama!
Dragi vjernici, svi mi iz naše Misije i sebi i vama želimo taj Kristov mir.
Mir sa samim sobom, mir sa Bogom, mir sa svojim bližnjima, smirenost pred nedaćama života.
Sretan vam Uskrs!