Dragi vjernici, među svjedocima Isusove muke i smrti bijaše i „čovjek pravedan“, Josip iz Arimateje.
Mora da je bio veoma plemenit taj Josip i ganut Isusovom sudbinom, toliko da je svoj grob isklesan u stijeni prepustio Mariji da u njega pokopa tijelo Isususovo, da ne završi u masovnoj grobnici gdje su inače završavali kažnjenici i oni koji nisu imali groba u Jeruzalemu. Sigurno Josip nije slutio da će zbog toga nesuđeni grob postati različit od svih drugih grobova. Jer svaki drugi grob u mrak zavija ljudski život, sva njegova nadanja i nastojanja. A u Kristovom se grobu nazire svjetlo iza neprobojne tame smrti, i ocrtava se nada koja pobjeđuje beznađe ukopa. Zato mi kod kršćanskoga sprovoda i blagoslova groba kažemo: Gospodine, ti si tri dana počivao u grobu i tako posvetio grobove svih koji u tebe vjeruju. Otada ova počivališta ljudskih tijela bude i nadu u uskrsnuće.
Svjetlo Uskrsa ne obasjava samo grobove mrtvih, nego i grobove u kojima smo zarobljeni mi živi. Grobove naših tuga i razočaranja, naše tjeskobe i beznađa, naše osamljenosti i bespomoćnosti. Za iskrenog vjernika, Uskrs nije samo događaj koji slavimo u crkvi, nego stvarnost koja prožima čitav naš život. Ako smo razumom dobro shvatili i srcem prihvatili rečenicu „Krist je uskrsnuo“, onda je cijeli naš život dobiva novo značenje, pa je naš pogled na svijet i budućnost određen je tom spoznajom.
Toliko puta Isus svojim učenicima kaže: „Ne bojte se! Ne bojte se, jer ja sam s vama do svršetka svijeta!
Neka te Kristove riječi prosvijetle naš život i daju snagu da unatoč svim nevoljama imamo „Sretan Uskrs“.
Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas čuva. Neka vas svjetlom svojim obasja i mir vam podari.
Osoblje HKM Augsburg.